Stoni tenis (engleski: ping-pong), također poznat kao bilijar na Tajvanu (tj. "stoni tenis" (engleski: table tennis skraćeno), kantonski kolokvijalno kao ping-pong talas, je igra koju igraju dvoje ili više ljudi. U mnogim dijelovima svijeta, četiri igrača udaraju laganu lopticu naprijed-nazad po stolu s malim reketom (tj. palicom za ping-pong) ili udaraju lopticu za stoni tenis palicom za ping-pong jedni protiv drugih. Može se igrati kao singl ili u paru, s tim da se obje strane međusobno udaraju dok jedna ne može vratiti loptu dok druga lako ne postigne gol.

Ovaj sport je nastao u Viktorijanskoj Engleskoj kao igra u salonu posle večere za višu klasu[4][5]. Prvobitno poznati kao "stoni tenis", sada su poznati i kao "tenis u zatvorenom" (tenis u zatvorenom). Stoni tenis je procvjetao u Evropi i Aziji početkom dvadesetog vijeka. Međunarodni pozivni turnir u stonom tenisu održan je u Berlinu, Nemačka, 1926. godine, a u isto vreme je formirana i Međunarodna stonoteniska federacija. Prvo Svjetsko prvenstvo u stonom tenisu otvorilo je novo poglavlje u istoriji stonog tenisa i postavilo temelje za buduća svjetska prvenstva. Svjetsko prvenstvo u stonom tenisu održavalo se jednom godišnje od 1926. do 1939. ITTF je odlučio da odvoji pojedinačna i timska takmičenja počevši od 47. Svjetskog prvenstva u stonom tenisu 2003. Reketi za stoni tenis, loptice i pravila su se dramatično promijenili tokom godine. Prvobitni reket je bila malo obrađena drvena daska, a kasnije je presvučena ovčjom kožom. Kasnije su Evropljani premazali reket gumenim česticama. Reket sa debelim sunđerom izmislili su Japanci ranih 1950-ih.

U ljeto 1988. stoni tenis je po prvi put zvanično priznat kao olimpijski sport.